Nataša Đurović
— born in 1963 in Doboj, Bosnia and Herzegovina, she graduated from Faculty of Cultural Studies in Cetinje (1986), specializing in the Conservation and Restoration of Paintings. As a scholarship recipient of the French government, she completed a specialization in Paris (1989-1990). She earned her Master’s in Visual Technology from the Academy of Fine Arts in Ljubljana (1992). A member of the Association of Fine Artists of Montenegro since 1998, she taught at the Faculty of Fine Arts in Cetinje, becoming a Full Professor in 2008. She served as Vice-Rector for Art at the University of Montenegro. From 2018 to 2022, she chaired the Council of the Center for Contemporary Art of Montenegro (now the Museum of Contemporary Art of Montenegro). Active as a visual artist since 1989, she works across mediums: drawing, painting, photography, environmental and wall installations, performance, and happenings. Her work has been shown in prestigious group exhibitions in France, Montenegro, Serbia, Slovenia, Sweden, Austria, Italy, Croatia, Canada, the United States, North Macedonia, Spain and Poland, with solo exhibitions in Montenegro, Serbia, Italy, San Marino and Bosnia and Herzegovina. A recipient of several awards, her works are held in institutional and private collections worldwide. My artistic process involves an overlapping of investigative, experimental, and multidisciplinary approaches, through which I continuously develop certain themes and articulate them in cycles. It is a living, dynamic, whole where each cycle contains dozens of works created over several years, thematically and conceptually interconnected, overlapping, and building upon one another.
Inspiration and creative ideas are sparked by reflection on universal questions, which I translate visually into an exploration of the layered nature of human existence—as individuals and as part of society. This inquiry unfolds through the interplay of intuitive artistic methods with scientific, psychological, sociological, philosophical, occasionally metaphysical or theosophical domains of human knowledge. At its core, it is my personal, intimate world of questioning, seeking truth about myself and the world I inhabit.
Through ritualistically layered visual investigations, I produce dozens of sketches, notes, writings, and drawings. Experimentation with diverse materials and media allows me to explore how matter can express the immaterial. Works emerge either through gradual transformations and stratified plastic elements or as an impulse driven by momentary emotional states.
I express myself through drawing, painting, collage, photography, installation, and performance. Some works incorporate sound and scent to investigate multisensory artistic potential, while others adopt the character of happenings. Time and space play a vital role in all my works, conceptually, spiritually, and physically. Installations are conceived within specific spaces, and the works themselves often arise in situ, inspired by the environment.
The monochromatic cycle Searching for Light [Traganje za svjetlošću] (1995–2005) investigates the concept of Light as a metaphysical phenomenon. Using thick, texturally rich encaustic layers of black on white canvas and paper, accented with gold and red, it culminates in a wall installation where dissolving black wax evokes transience and meditations on eternity. Within this cycle, the happening Path to Light [Put ka svjetlosti] (2001)12 emerged, inspired by the legend of Our Lady of Rocks in Perast. This artistic intervention in the island’s Marian shrine subtly redirects focus to women’s inner worlds, their intimate self-connection, and the genesis of their roles within a heritage traditionally reserved for men through rituals like Fašinada.
The cycle Element Fire [Element Vatra] (2001–2006) examines fire as an ancient philosophical element. Symbolical meanings of fire—creative and destructive—are articulated through geometric forms (triangles, pyramids) in encaustic and gilding, dominated by intense red, orange, and yellow, compositionally unified with black.
The work Confession [Ispovijed] (2002)3, a pyramidal palimpsest-object, was initially conceived as a personal, intimate confession. After its partial destruction during an exhibition in Saint-Paul-de-Vence, it became a work in progress, reflecting questions of artistic interpretation, (self-)reflection, socio-anthropological contexts, and the relationship between private and public.
This cycle also includes Autoanalysis from a Temporal Distance [Autoanaliza sa vremenske distance] (IV Cetinje Biennale, 2002)456, addressing the recently concluded brutal war in Bosnia through the prism of a personal family narrative tied to maternal lineage and childhood in Bosnia. The installation constructs a space for evoking memories of safety and protection within the familial community (a mother’s embrace or a grandmother’s lap) continuously eroded by distorted and aggressive politics, culminating in war, national dissolution, and the traumatic severing of human bonds. This work seeks to animate and revitalize spaces of security through artistic means, creating corners for self-reflection and reclamation.
The happening A Coffee Cup Reading for Person X (Can You See Something?) [Šoljica kafe za osobu X (Ima li što?)] (2002)78 created with Biljana Keković for the IV Cetinje Biennale, ironically critiques the biennale’s enthusiastically proposed theme of “Reconstruction” in the painfull aftermath of the 1990s. Centered on the Balkan ritual of divining the future through coffee residues from a cup, the work questions the feasibility of “reconstruction” amid ideological shifts and the cultural, social, and political fallout of national collapse.
Cycles like Event Horizon [Horizont događaja] (2007–2012)91011 Duration-Disappearance- Duration [Trajanje-nestajanje-trajanje] (2012–2020)1213 and Inner Worlds [Unutrašnji svjetovi] (2020–2024)14 delve into introspective themes, exploring existence and impermanence, life and death, and my position in a world of radical change and uncertainty. These works are artistic records of my inner world, contrasting the conscious and intuitive, deliberate and affective, through poetic and dramatic elements as expressive unveilings of being. The moment of confronting oneself—and all that self-discovery entails is central to understanding the world.
My practice as a whole represents a ceaseless artistic investigation of context, time, and space, interwoven with universal questions of freedom, hope, and spirituality.
Text written in collaboration with Ana Ivanović.
1Image: Nataša Đurović, Path to Light, Gospa od Škrpjela (Our Lady of the Rocks Church), Perast, 2002. Courtesy of the artist.
2Image: Nataša Đurović, Path to Light, Gospa od Škrpjela (Our Lady of the Rocks Church), Perast, 2002. Courtesy of the artist.
3Image: Nataša Đurović, Confession - The Phenomenon of Light, St. Paul de Vence - Budva, 2002, ambient installation, encaustic and gilding on canvas, 250 x 180 x 180 cm, photo collage, 260 x 60 cm web. Courtesy of the artist.
4Image: Nataša Đurović, Autoanalysis from a Temporal Distance, Cetinje Biennale, 2002. Courtesy of the artist.
5Image: Nataša Đurović, Autoanalysis from a Temporal Distance, Cetinje Biennale, 2002. Courtesy of the artist.
6Image: Nataša Đurović, Autoanalysis from a Temporal Distance, Cetinje Biennale, 2002. Courtesy of the artist.
7Image: Nataša Đurović, A Coffee Cup Reading for Person X: Can You See Something?, Cetinje Biennial, 2002. Courtesy of the artist.
8Image: Nataša Đurović, A Coffee Cup Reading for Person X: Can You See Something?, Cetinje Biennial, 2002. Courtesy of the artist.
9Image: Nataša Đurović, From the series Event Horizon, 2007–2012, compressed charcoal, pencil, oil stick on paper, 35x45cm. Courtesy of the artist.
10Image: Nataša Đurović, From the Event Horizon cycle, 2007–2012, compressed charcoal, pencil, oil stick on paper, 70x100cm. Courtesy of the artist.
11Image: Nataša Đurović, From the Event Horizon cycle, 2007–2012, charcoal, compressed charcoal, pencil, oil stick on paper, 70x100cm. Courtesy of the artist.
12Image: Nataša Đurović, From the Duration–Disappearance–Duration cycle, 2012–2020, encaustic, acrylic, pencil on canvas, 70x100cm. Courtesy of the artist.
13Image: Nataša Đurović, From the Inner Worlds cycle, India ink on canvas, 210x880cm, 2020. Courtesy of the artist.
14Image: Nataša Đurović, From the Inner Worlds cycle, 2020. Courtesy of the artist.
— rođena 1963. godine u Doboju, BiH. Diplomirala na Kulturološkom fakultetu na Cetinju (1986), odsjek Konzervacija-restauracija slikarskih djela. Kao stipendista francuske vlade boravi 1989/90. na specijalizaciji u Parizu. Magistrirala je 1992. godine likovnu tehnologiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1998. godine. Radi na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a od 2008. u zvanju redovnog profesora. Dekanica Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju bila je od 2004. do 2008. godine, a zatim narednih šest godina prorektorica za umjetnost Univerziteta Crne Gore. Funkciju predsjednice Savjeta Centra savremene umjetnosti Crne Gore (danas Muzej savremene umjetnosti Crne Gore), obavljala je od 2018. do 2022.
Od 1989. godine aktivna je kao vizuelna umjetnica, realizujući svoje ideje u različitim medijima: crtežu, slici, fotografiji, ambijentalnoj i zidnoj instalaciji, performansu, hepeningu…
Izlagala je na prestižnim kolektivnim izložbama u Francuskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, Švedskoj, Austriji, Italiji, Hrvatskoj, Kanadi, SAD, Makedoniji, Španiji I Poljskoj. Samostalno je izlagala u Crnoj Gori, Srbiji, Italiji, San Marinu, Bosni i Hercegovini. Dobitnica je više nagrada za umjetnički rad. Djela joj se nalaze u institucionalnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.
Proces mog umjetničkog rada podrazumijeva preklapanje istraživačkog, eksperimentalnog imultidisciplinarnog pristupa, kroz koje u kontinuitetu razvijam određene teme i artikulišem ih kroz cikluse. Riječ je o živoj, dinamičnoj cjelini, u kojoj svaki ciklus sadrži na desetine radova nastalih tokom nekoliko godina, a koji su tematski i konceptualno povezani, prožimaju se i nadovezuju.
Inspiracija i kreativne ideje potaknute su refleksijom o univerzalnim pitanjima, koje kroz likovni jezik predstavljam kao istraživanje o slojevitoj prirodi ljudskog bića, kao individue i kao dijela društva. To istraživanje se odvija kroz preplitanje intuitivnih umjetničkih postupaka sa naučnim, psihološkim, sociološkim, filozofskim, a nerijetko i metafizičkim i teozofskim područjima ljudskog saznanja. U osnovi, to je moj lični, intimni svijet zapitanosti, u potrazi za istinom o sebi i o svijetu u kojem živim.
Tokom ritualno složenih likovnih istraživanja nastaje na desetine skica, zabilješki, zapisa, crteža. Ispitivanje različitih materijala i medija i eksperimentisanje sa njima omogućava mi da na različite načine tražim odgovore na pitanje kako materija može izraziti imaterijalno. U tom traganju, djela nastaju ili postupnim transformacijama i slojevitim građenjem formalnih i plastičkih elemenata, ili u jednom dahu, afektivno, podstaknuto trenutnim emotivnim stanjem.
Izražavam se u medijima crteža, slike, kolaža, fotografije, instalacije, performansa. U nekim radovima koristim zvuk i miris dodatno istražujući potencijal multisenzornog umjetničkog izraza, a neki imaju i karakter hepeninga.Vrijeme i prostor imaju veoma važnu ulogu u svim mojim radovima, kako na konceptualnom, duhovnom, tako i na fizičkom planu, te je i sama postavka mojih radova osmišljena u odnosu na određeni prostor. Nerijetko i sami radovi nastaju inspirisani prostorom, in situ.
Ciklus monohromatskih radova Traganje za svjetlošću (1995-2005) istražuje koncept Svjetlosti kao metafizičkog pojma. Koristim crnu boju u gustim, fakturom bogatim enkaustičkim namazima na bijeloj površini platna i papira, s akcentima zlatne i crvene, s kulminacijom na zidnoj instalaciji koja se transformiše otapanjem i curenjem crnih slojeva. Na taj način stvara se simbolički proces rastakanja praćen mirisom voska i zvukom kapanja – iskustvo koje evocira prolaznost, ali i meditaciju o vječnosti.
U okviru ovog ciklusa razvio se hepening Put ka svjetlosti, 2001, 12 inspirisan legendom o nastanku ostrva Gospa od Škrpjela u Perastu. Riječ je o umjetničkoj intervenciji u samom hramu posvećenom Bogorodici koji se nalazi na ostrvu i suptilnom činu preusmjerenja fokusa na ženu, njenog intimnog povezivanja sa samom sobom, na njen unutarnji svijet i genezu njenog položaja i uloge u okviru nasljeđa vezanog za ovo mjesto, koje je kroz pojedine običaje (Fašinada) tradicionalno bilo rezervisano za muškarce.
Ciklus Element Vatra (2001-2006) istražuje jedan od osnovnih elemenata antičkog filozofskog ustrojstva Svijeta. Simboličko značenje vatre kao stvaralačkog i destruktivnog principa artikulisano je kroz geometrijske forme trougla i piramide, u tehnici enkaustike i pozlate, s dominacijom intenzivne crvene, narandžaste i žute, u kompozicijskom jedinstvu sa crnom.
Rad Ispovijed (2002) 3 izveden je kao objekat-palimpsest u obliku piramide, a primarno je zamišljen kao lična, intimna ispovijed. Nakon što je doživio destrukciju na izložbi u St. Paul de Vence-u, postaje “work in progress”, umjetnički proces sa dodatnim slojevima značenja, reflektujući pitanja čitanja umjetničkog rada, (samo)refleksije, socio-antropološkog konteksta i, u određenoj mjeri, odnosa između privatnog i javnog. Ovom ciklusu pripada i rad pod nazivom Autoanaliza sa vremenske distance (IV Cetinjski bijenale, 2002) 4, 5, 6. Bavi se temom, u to vrijeme tek završenog brutalnog rata u Bosni, kroz prizmu intimne lične priče koja se vezuje za porodičnu žensku liniju i rano djetinjstvo u Bosni.
Instalacija gradi prostor evociranja sjećanja na sigurnost i osjećaj zaštićenosti unutar porodične zajednice, u majčinom krilu ili na bakinim grudima. Taj osjećaj bezbrižnosti je kontinuirano urušavan izopačenim i agresivnim politikama, s kulminacijom u ratu i raspadu zemlje i traumatičnom kidanju veza među ljudima. Ovaj rad je način da se s određene vremenske distance kroz umjetnički postupak animira i revitalizuje prostor sigurnosti, izdvoji kao kutak za samorefleksiju i vraćanje sebi.
Značajan je i hepening Šoljica kafe za osobu X (Ima li što?), iz 2002. godine 7, 8, zajednički rad sa Biljanom Keković na IV Cetinjskom bijenalu 2002. Nedugo nakon mučnog i bolnog perioda 90-ih godina, entuzijastično postavljena tema Rekonstrukcija u okviru IV Cetinjskog bijenala, dobila je kroz ovaj rad ironičan komentar. Centralni događaj je gledanje u šoljicu kafe, kao običaj ili ritual u većini balkanskih zemalja, koji ima za cilj predviđanje budućnosti. Kako je nastao u kontekstu nestabilnog vremena smjene ideoloških sistema i kristalisanja kulturnih, društvenih i političkih posljedica raspada zemlje, tema Rekonstrukcije je preispitivana i kao preuranjena i/ili nemoguća.
Ciklusi Horizont događaja (2007-2012) 9, 10, 11, Trajanje-nestajanje-trajanje (2012-2020) 12, i Unutrašnji svjetovi (2020-2024) 1314, kao izrazito lični, produbljuju introspektivne motive, istražujući postojanje i nestajanje, život i smrt, kao i moju sopstvenu poziciju u svijetu radikalnih promjena i nesigurnosti. Radovi nastaju kao umjetnički zapisi mog unutarnjeg svijeta kroz kontraste svjesnog i intuitivnog, postupnog i afektivnog, kroz poetične i dramatične elemente oni predstavljaju ekspresivna ogoljavanja moga bića. Preispituje se trenutak suočavanja sa sobom i svime što proces samospoznaje nosi, kao ključan u razumijevanju svijeta oko sebe.
Moj rad u cjelini predstavlja neprestano umjetničko istraživanje konteksta, vremena, prostora u sprezi s univerzalnim pitanjima slobode, nade i duhovnosti.
1Nataša Đurović, Put svjetlosti, Gospa od Škrpjela, Perast, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.2Nataša Đurović, Put svjetlosti, Gospa od Škrpjela, Perast, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
3Nataša Đurović, Ispovijest - Fenomen svjetlosti, St. Paul de Vence - Budva, 2002, ambijentalna instalacija, enkaustika i pozlata na platnu, 250 x 180 x 180 cm, fotokolaz, 260 x 60 cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
4Nataša Đurović, Autoanaliza s vremenske distance, Cetinjsko bijenale, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
5Nataša Đurović, Autoanaliza s vremenske distance, Cetinjsko bijenale, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
6Nataša Đurović, Autoanaliza s vremenske distance, Cetinjsko bijenale, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
7Nataša Đurović, Čitanje iz šolje kafe za osobu X (Ima li nešto?), Cetinjsko bijenale, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
8Nataša Đurović, Čitanje iz šolje kafe za osobu X (Ima li nešto?), Cetinjsko bijenale, 2002. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
9Nataša Đurović, Iz serije Horizont događaja, 2007-2012, presovani ugalj, olovka, uljani stick na papiru, 35x45cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
10Nataša Đurović, Iz ciklusa Horizont događaja, 2007-2012, presovani ugalj, olovka, uljani stick na papiru, 70x100cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
11Nataša Đurović, Iz ciklusa Horizont događaja, 2007-2012, ugalj, presovani ugalj, olovka, uljani stick na papiru, 70x100cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
12Nataša Đurović, Iz ciklusa Trajanje-Nestajanje-Trajanje, 2012-2020, enkaustika, akril, olovka na platnu, 70x100cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
13Nataša Đurović, Iz ciklusa Unutrašnji svjetovi, tuš na platnu, 210x880cm, 2020. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
14Image: Nataša Đurović, Iz ciklusa Unutrašnji svjetovi, 2020. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.
