Adla Isanović

– an artist and researcher living and working in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. She is a professor at the University of Sarajevo – Academy of Fine Arts, where she teaches multimedia. She earned her PhD at the Postgraduate School ZRC SASA in Ljubljana (Doctoral program “Comparative Studies of Ideas and Cultures”). She holds a Master’s degree in New Media, as well as in “Critical, Curatorial, Cybermedia Studies” from the University of Art and Design in Geneva, Switzerland. She completed her undergraduate studies at the Academy of Fine Arts in Sarajevo.

It seems that there is already enough elaboration on what digitalization and databases bring to our lives, archives, memories, and histories. Additionally, there is a widespread belief that race and coloniality are outside of European contemporaneity. Despite such views, I believe we must reconsider how they are connected to our positions and possibilities within a system of violent governmentality that, as some authors have recognized, governs death rather than life (Achille Mbembe, Marina Gržinić).

By engaging with the politics and aesthetics of databases, I seek to conceptualize these technologies in relation to shifts within governmentality, de-historicization, knowledge production, and the invisibility of differential life/death politics today. Therefore, in my work, I question the relationship between technology and our necropolitical reality, which is produced through extreme violence, (digital) coloniality, and racialization.

Trying to understand how we arrived at a point where techno-objects are humanized, given an agency, while the body and life of the Other are dehumanized and stripped of any rights, I attempt to contextualize the relationships between subject and object, particularly within our forensic contemporaneity. How are these contemporary technologies connected to the control of our bodies, lives, deaths, and visibility? And finally, what about potentiality?

I explore all these questions in more detail in my book The Regime of Digital Coloniality: Bosnian Forensic Contemporaneity (2021).1

My interest in these topics stems from my earlier artistic practice. To illustrate, I will mention three of my previous works.

For example, one of my artistic-research projects dealt with migration and the concept of the “contact zone.” The “fieldwork” for this project took place at the Botanical Garden in Geneva (Switzerland), where plants were classified through a national index. In short, this work examined archives, the strategic construction of “landscapes,” the authority behind the exhibitionary complex of constructing and communicating territorial imaginary and divisions, and the relationship between exhibition politics, colonialism, and the formation of nation-states.2

Another work, Greetings From…, was an interactive installation that allowed users to create postcards by selecting elements from a presented database, print them, and take them upon leaving the exhibition.3 The database consisted of images from mass media and pictures of “type bodies” in folk costumes from various parts of the world. Among other things, the work questioned how subjects are (culturally) localized and how we define our own position in relation to space, memory, and history through a space or historical moment being revisited in the media.

A video piece titled Images Within Us also explored media archives and our relationship to their production of knowledge.4 There is an enormous amount of well-known media footage recorded in Sarajevo during the city’s siege in the 1990s. The media framed these events, streets, places, and people into familiar images, now general representations of war. Audiences worldwide could, and still can, watch such footage repeatedly. I erased all urban scenery and context from these well-known media video clips, leaving only the images of people in them. Through this, I aimed to explore how the audience’s relationship to such images changes when their context is erased. What is our relationship with such images, representations, and knowledge?

All these works gradually led to my interest in digital archives, which today play a key role in politics of visibility, ways of seeing, knowing, and communicating, in ordering the visible. I am interested in understanding under what conditions and with what promises these technological, cultural, social, political, and aesthetic phenomena intersect—and with what implications.

This research has led me to the following key theses:

First, I argue that the archive is a biopolitical instrument with a crucial role in governing, then databases should be conceptualized in relation to the shifting between bio– and necro-politics, bio– and necro-power. It is because database as a norm and major neoliberal governmental technology emerges, coexists with, and embodies changing relations within governmentality, but to understand its modus operandi, we should expand the vision of governmentality beyond West, meaning acknowledging that this shift from bio-to necro-politics / power is not only a “differentiation but is established along the colonial/racial divide.” (Gržinić).

Second, I argue that today coloniality is digital and that digital technologies and databases are a major technology of power differentiating and controlling bodies and subjectivities.

Furthermore, I argue that faith in data, necropolitical, and forensic turns are interconnected and reshape the relationships between contemporary subjects, objects, and their realities.

Finally, what remains open is the question of potentiality and strategies of resistance. Theoretical and artistic practices have often been assigned with such promises. My view is that their potential remains, as there are still practices that are engaged in critical analysis of the performativity of epistemological practices and governmental techniques, in reorienting technologies, and in opening a path to new visibilities and agency in time of necropolitical.

The text was written in consultancy with Adna Muslija (2024).

1Adla Isanović, Regime of Digital Coloniality: Bosnian Forensic Contemporaneity, CEEOL Press, 2021.
2Adla Isanović, Almost the same, but not quiet, two channel video installation, 2005
3Adla Isanović, Greetings from..., 2005 
4Adla Isanović, Images within us, video loop, 2012

– je umjetnica i istraživačica koja živi i radi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Profesorica je na Univerzitetu u Sarajevu – Akademiji likovnih umjetnosti, gdje predaje multimediju. Doktorirala je na Postdiplomskoj školi ZRC SASA u Ljubljani (Doktorski program “Comparative Studies of Ideas and Cultures”). Magistrirala je Nove medije, kao i “Critical, Curatorial, Cybermedia Studies” na Univerzitetu za umjetnost i dizajn u Ženevi, Švicarska. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Stiče se utisak da je već dovoljno elaborirano šta digitalizacija i baze podataka donose našim životima, arhivima, sjećanjima i historijama. Osim toga, postoji i široko rasprostranjeno uvjerenje da su rasa i kolonijalnost izvan evropske savremenosti. Uprkos takvim mišljenjima, vjerujem da moramo preispitati kako su oni povezani s našim pozicijama i mogućnostima unutar sistema nasilnog guvernmentaliteta koji danas, kako su pojedini autori i autorice prepoznali, upravlja smrću, a ne životom (Achille Mbembe, Marina Gržinić).

Baveći se politikama i estetikama baza podataka nastojim konceptualizirati ove tehnologije u odnosu na promjene unutar guvernmentaliteta, dehistorizaciju, produkciju znanja i nevidljivosti diferencirajućih politika života/smrti danas. Stoga u svom radu propitujem odnos tehnologija prema našoj nekropolitičkoj stvarnosti koja se proizvodi kroz ekstremno nasilje, (digitalnu) kolonijalnost i rasijalizaciju.

Pokušavajući razumjeti kako smo došli do toga da se tehno-objekti humaniziraju, da im se daje aktivna moć djelovanja, dok su tijelo i život Drugog dehumanizovani, lišeni ikakvih prava, pokušavam kontekstualizirati odnose između subjekta i objekta, posebno unutar naše forenzičke savremenosti. Kako su ove savremene tehnologije povezane sa kontrolom naših tijela, života, smrti, kontrolom vidljivosti? Konačno, šta je sa potencijalnošću?

O svim ovim pitanjima detaljnije se bavim u knjizi pod naslovom The Regime of Digital Coloniality: Bosnian Forensic Contemporaneity, 2021.1

Moje interesovanje za pomenute teme je proizašlo iz moje ranije umjetničke prakse. Ilustracije radi, spomenuću svoja tri ranija rada.

Na primjer, jedan od mojih umjetničko-istraživačkih projekata se bavio migracijama i pojmom „kontakt zone.“ „Terenski rad“ za ovaj projekt je bila Botanička bašta u Ženevi (Švicarska) gdje su biljke klasifikovane kroz nacionalni indeks. Ukratko, ovaj rad se bavio arhivima, strateškom konstrukcijom „pejzaža,” autoritetom koji stoji iza izložbenog kompleksa konstruisanja i komuniciranja teritorijalnog imaginarija i odvajanja (te odnosima izložbenih politika, kolonijalizma i stvaranja nacionalnih država).2

Drugi rad pod nazivom Greetings From… je interaktivna instalacija koja je korisnicima omogućavala da kreiraju razglednice odabirom elemenata iz predstavljene baze podataka, odštampaju ih i odnesu po izlasku sa izložbe.3 Bazu podataka su činile slike iz masovnih medija, te slike „tipskih tijela“ u narodnim nošnjama, iz raznih dijelova svijeta. Rad je između ostalog problematizirao pitanje kako se subjekti lokalizuju (kulturalno) i kako definiramo vlastiti položaj u odnosu sa prostorom, sjećanjem i istorijom kroz prostor ili historijski trenutak koji je predstavljen u medijima?

Video rad pod nazivom Images Within Us se također bavio medijskim arhivama i našim odnosom prema njihovoj produkciji znanja.4 Naime, postoji ogromna količina poznatih medijskih izvještaja snimljenih u Sarajevu, tokom opsade grada 90-ih godina. Mediji su te događaje, ulice, mjesta i ljude uokvirili u poznate slike, sada opće prikaze rata. Publika širom svijeta je mogla, i još uvijek može gledati takve video zapise, iznova i iznova. Ja sam izbrisala svu urbanu scenu i kontekst iz ovih poznatih medijskih video zapisa, ostavljajući samo slike ljudi u njima. Na taj način sam htjela istražiti kako se mijenja odnos publike prema takvim slikama ljudi čiji je kontekst izbrisan. Kakav je naš odnos sa takvim slikama, reprezentacijama i znanjem?

Svi ti radovi postepeno su vodili do mog interesovanja za digitalne arhive koji danas igraju ključnu ulogu u politikama vidljivosti, načinima gledanja, spoznaje i komuniciranja, u uređenju vidljivog.  Zanima me pod kojim uslovima i sa kakvim obećanjima se svi ti tehnološki, kulturni, društveni, politički i estetski fenomeni međusobno ukrštaju i sa kakvim implikacijama.

Istraživanje me je dovelo do ovih glavnih teza:

Kao prvo, tvrdim da ako je arhiv biopolitički instrument sa ključnom ulogom u upravljanju, onda baze podataka treba konceptualizirati u odnosu na promjenu između bio– i nekro-politike, bio– i nekro-moći.

To je zato što se baza podataka kao norma i glavna neoliberalna tehnologija pojavljuje, koegzistira i utjelovljuje promjenjive odnose unutar guvernmentaliteta, ali da bismo razumjeli njen modus operandi, trebali bismo proširiti viziju guvernmentaliteta izvan Zapada, što znači uvažiti da je ovaj pomak od bio-politike/moći ka nekro-politici/moći nije samo „diferencijacija, već je uspostavljena duž kolonijalne/rasne podjele.“ (Gržinić)

Drugo, tvrdim da je kolonijalnost danas digitalna i da su digitalne tehnologije i baze podataka glavna tehnologija diferenciranja moći i kontrole tijela i subjektiviteta.

Zatim, da su vjera u podatke, nekropolitički i forenzički obrati međusobno povezani i da mijenjaju odnose savremenih subjekata i objekata i njihove stvarnosti.
Konačno, ono što ostaje otvoreno je pitanje potencijalnosti i strategija otpora. Teorijske i umjetničke prakse često su vezivane za takve potencijale. Moje je mišljenje da njihov potencijal ostaje, jer još uvijek postoje prakse koje se bave kritičkom analizom performativnosti epistemoloških praksi i tehnika guvernmentaliteta, razotkrivanjem nasilnih procesa dehumanizacije i dehistorizacije, preoblikovanjem tehnologija, te otvaranjima puta novoj vidljivosti i djelovanju u nekropolitičkom dobu.

Tekst je napisan u konsultaciji s Adnom Muslija (2024).

1Adla Isanović, Regime of Digital Coloniality: Bosnian Forensic Contemporaneity, CEEOL Press, 2021.
2Adla Isanović, Almost the same, but not quiet, two channel video installation, 2005
3Adla Isanović, Greetings from..., 2005 
4Adla Isanović, Images within us, video loop, 2012