Biljana Gavranović

-b. 1957 in Gornji Orlovci, Prijedor, Bosnia and Herzegovina. She graduated in 1982 from the Academy of Fine Arts in Sarajevo, Department of Painting. She lives and works in Banja Luka and is a full professor at the Academy of Arts. She is the only female member of Grupa Zvono. Her work has been presented in 25 solo and 154 group exhibitions.

When Grupa Zvono was formed in 1982, my colleagues and I sought to present art in an unconventional way in Bosnia and Herzegovina at the time, bringing it into public space. The fundamental motivation for this approach was to question the social role of art. Although this was a pioneering endeavor in the Bosnian-Herzegovinian art scene of that period, Grupa Zvono‘s public actions were met with audience understanding, which was a great encouragement for my artistic and professional development.

As part of Grupa Zvono, I transferred my interest in painting and fascination with color into other so-called new media, simultaneously using my body as a visual medium and artistic tool. In the video performance Ukrina (1985), with white lines painted across my nude body, I dance around a fire, evoking the image of a firefly.1

Although I returned predominantly to painting in the 1990s, when Grupa Zvono ceased active production, what remains a defining element of my artistic practice is my fascination with the appearance of nature.

For this reason, landscapes hold a significant place in my painting. Critics have characterized them as lyrical abstraction, which, in contrast to the engagement of my work with Grupa Zvono, is also recognized as a return to my personal expression and experimentation with textures. Free, emotional, and personal compositions are not tied to objective reality but are the product of my imagination and a personal experience of the world around me.

My paintings transform the conceptual definition of landscape, even from my early cycles, such as Scorched Fields, which I began immediately after graduating in 1982.2 Despite the achromatic character of the compositions, the pronounced graphic quality of the textures takes center stage.

The textural nature of the painting surface captivates me as much as the appearance of nature, which is one of the reasons why collage is my dominant expressive technique. Organic fragments of textures and bold colors can be recognized throughout my cycles—from Associative Landscapes3, through Totems, to Tangle and The Fly, and even in works that are not strictly framed within a cycle.

The same aesthetic guided my work on the Birds series, which includes a large number of works of various dimensions and techniques. This series, which I started in the early 2000s, also marks a significant shift in my practice—the conceptualized landscape is now replaced by the symbol of the bird, which, due to its multiplicity of meanings, becomes a starting point for exploring individuality.4

I continued to explore the personal, subjective, and individual through the Little World cycle, which I began in 2005.5 The ornamental works in this cycle, where each painted element is an independent and equally valuable part of the composition, tell stories of mysterious worlds hidden in nature and within ourselves.

The text was written in consultancy with Adna Muslija (2024).

1Biljana Gavranović, Ukrina, video still, 1985.
2Biljana Gavranović, from the series Scorched Fields, mixed media, 1982. 
3Biljana Gavranović, from the cycle Associative Landscapes, oil on canvas, 2018.
4Biljana Gavranović, from the cycle Birds, mixed media, 2014.
5Biljana Gavranović, from the cycle Little World, mixed media, 2005.

-r. 1957. u Gornjim Orlovcima, Prijedor, BiH. Diplomirala je 1982. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za slikarstvo. Živi i radi u Banjaluci i radi kao redovni profesor na Akademiji umjetnosti. Jedina je ženska članica Grupe Zvono. Svoj rad predstavila je na 25. samostalnih i 154 kolektivne izložbe.

Kada je 1982. godine formirana likovna Grupa Zvono, moje kolege i ja nastojali smo umjetnost predstaviti na, u BiH tada, nekonvencionalan način, prenoseći je u javni prostor. Temeljni motiv za takav podstrijek bilo je preispitivanje društvene uloge umjetnosti. Iako je to bio pionirski poduhvat za bosanskohercegovačku likovnu umjetnost tog perioda, javne akcije Grupe Zvono nailazile su na razumijevanje publike, što je bilo veliko ohrabrenje za moj umjetnički i profesionalni razvoj. 

Djelujući u Grupi Zvono, svoj interes za slikarstvo i fasciniranost bojom, prenijela sam i u druge tzv. nove medije, istovremeno koristeći svoje tijelo kao likovno sredstvo i umjetnički alat. U video performansu Ukrina iz 1985. godine, s bijelim linijama oslikanim preko mog nagog tijela, plešem oko vatre, prizivajući sliku svitca.1 

Iako sam se 90-tih godina, kada je Grupa Zvono prestala sa aktivnom produkcijom novih rada, dominantno vratila slikarstvu, ono što ostaje prepoznatljivom okosnicom moje umjetničke prakse, jeste fasciniranost pojavnošću prirode.  

Upravo zato, pejzaži zauzimaju značajno mjesto u mom slikarstvu. Kritika ih je okarakterisala kao lirsku apstrakciju, koja se u odnosu na angažovanost mog djelovanja u Grupi Zvono, prepoznaje i kao povratak mojoj ličnoj ekspresiji i eksperimentu sa teksturama. Slobodne, emotivne i lične kompozicije nisu vezane za objektivnu stvarnost, već su plod moje imaginacije, te lični doživljaj svijeta koji me okružuje. 

Moje slike transformišu konceptualnu definiciju pejzaža, još od ranih ciklusa, poput onog Pržna polja, koji sam započela neposredno nakon završetka studija 1982. godine. Unatoč ahromatskom karakteru kompozicija, naglašen grafički kvalitet tekstura stavlja u prvi plan.2

Teksturalnost slikarske površine okupira me koliko i pojavnost prirode, što je jedan od razloga zašto je tehnika kolaža dominantno izražajno sredstvo. Organski fragmenti tekstura i jakih kolorita prepoznaju se iz ciklusa u ciklus, od Asocijativnih pejzaža3, preko Totema, do Klupka i Muhe, pa čak i u radovima koji nisu striktno uokvireni u ciklusnu cjelinu. 

Istovjetna estetika vodila je i moj rad na seriji Ptice, koja obuhvata veliki broj radova različitih dimenzija i tehnika. Ova serija, koju sam započela početkom 2000-ih, ujedno označava i svojevrsni iskorak u mojoj praksi – konceptualizirani pejzaž sada biva zamijenjen simbolom ptice, koji zahvaljujući svom višeznačju, postaje polazište za likovno istraživanje individualnosti.4

Lično, subjektivno i individualno nastavila sam propitivati i kroz ciklus Mali svijet, na kojem počinjem raditi 2005. godine.5 Ornamentalna djela iz ovog ciklusa, u kojima je svaki naslikani element samostalna i jednakovrijedna cjelina unutar kompozicije, pripovedaju o tajanstvenim svjetovima koji se kriju u prirodi i u nama.

Tekst je napisan u konsultaciji s Adnom Muslija (2024).

1Biljana Gavranović, Ukrina, video still, 1985.
2Biljana Gavranović, iz ciklusa Pržna polja, kombinovana tehnika, 1982. 
3Biljana Gavranović, iz ciklusa Asocijativni pejzaži, ulje na platnu, 2018. 
4Biljana Gavranović, iz ciklusa Ptice, kombinovana tehnika, 2014.
5Biljana Gavranović, Iz ciklusa Mali svijet, kombinovana tehnika, 2005.