Sandra Dukić

-b. 1980 in Rijeka, Sandra graduated from the Academy of Fine Arts in Banja Luka. Her art explores female identity and social issues, particularly within the Balkan context. Through her works, she often employs provocation and humor to critically address gender and maternal stereotypes. In 2011, Sandra received the “ZVONO” Award for visual artists in Bosnia and Herzegovina. Her works are part of the collections of the National Gallery of Sarajevo, the Museum of European and Mediterranean Civilizations in France, and the Museum of Contemporary Art in Banja Luka.

Through my artistic practice, I explore complex themes of female identity and social stereotypes, especially gender and maternal roles. My inspiration comes from traditional female creativity in the Balkans, particularly traditional embroidery with messages.

I began using textiles as a medium because I considered it a “women’s material.” In these regions, women expressed their creativity primarily through textiles, without the possibility of becoming publicly visible. The most significant series of works for me, to which I dedicated the most time, is Savjeti (Advice). 123 I enjoy using humor in my paintings because it allows me to ironically show that not every piece of advice is necessarily well-intended; often, it can have the opposite effect, even when presented as a guarantee of universal happiness.

My works are not solely based on my own experiences. In parallel with my artistic practice, I have been actively engaged in social activism, often working in shelters for women victims of violence and various women’s associations. The work I Fear Fear 4 emerged directly from my experience working in a shelter. I focus on the silence of spaces, the soundlessness, and the invisibility of women in their homes. 56

In my photographic series, I position myself as the central figure and use my body to convey messages. I critically approach questions of gender roles and motherhood through provocation and humor.

Installations such as House and The Anatomy of Female Feelings analyze the complex relationship between society and the everyday lives of women. House 7 examines the private aspects of gender relations within a family, making it clear that the foundation of a family is shaken when the relationship between a man and a woman is disrupted. In The Anatomy of Female Feelings, I present delicate and intimate thoughts of elderly women, highlighting the transgenerational perpetuation of patriarchy through selected fragments of conversations I had with them. 8 I embroider these sentences onto kitchen towels and display them on a clothesline, which, by its form, dictates the movement of the audience through the gallery space. 9

Through my work, I also question the position of women artists, exploring how social and political changes influence female identity and roles. My artistic expressions often evoke memories of girls’ handicrafts and domestic themes, emphasizing traditionally feminine creative potentials within the patriarchal framework of life in the Balkans.

Prompted by collaboration with a women’s association, together with Boris Glamočanin, I created the work Ljubija Kills 10, which explores forgotten and marginalized communities in Bosnia and Herzegovina, with a particular focus on the small mining settlement of Ljubija. Functioning as an artistic call to action, this work highlights social issues and poverty characteristic of this area, especially after the war.

Documenting everyday life through various artistic forms—photography, installation, and drawing—we portray the position and struggles of people left on the margins of society. 1112 The photographs document their daily activities, while the installations provide deeper insight into their struggles and challenges. Drawings, on the other hand, attempt to capture the emotional aspect of life in Ljubija, depicting human emotions and interactions. Guided by the idea of making the social problems of this community more visible to the broader public, we use the power of art to foster solidarity and bring marginalized and forgotten members of our society into the focus of collective concern.

Text was written in consultancy with Adna Muslija (2025).

1Sandra Dukić, from the Advice series, textile, 2006.
2Sandra Dukić, from the Advice series, textile, 2006.
3Sandra Dukić, from the Advice series, textile, 2006.
4Sandra Dukić, from the I Fear Fear series, 2012.
5Sandra Dukić, from the I Fear Fear series, 2012.
6Sandra Dukić, from the I Fear Fear series, 2012.
7Sandra Dukić, House, 2012. 
8Sandra Dukić, from the Anatomy of Female Feelings series, 2014.
9Sandra Dukić, from the Anatomy of Female Feelings series, 2014.
10Sandra Dukić, from the Ljubija Kills series, 2011.
11Sandra Dukić, from the Ljubija Kills series, 2011.
12Sandra Dukić, from the Ljubija Kills series, 2011.

-r. 1980. godine u Rijeci. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Banjaluci. Njena umjetnost istražuje ženski identitet i društvene teme, naročito u kontekstu Balkana. Kroz svoje radove, Sandra često koristi provokaciju i duhovitost kako bi kritički pristupila rodnim i materinskim stereotipima. Sandra je 2011. godine dobila nagradu “ZVONO” za vizualne umjetnike u Bosni i Hercegovini. Njeni radovi se nalaze u kolekcijama Nacionalne galerije Sarajevo, Muzeja civilizacije Evrope i Mediterana u Francuskoj i Muzeja savremene umjetnosti u Banjaluci.

Kroz svoja umjetnička djela istražujem kompleksne teme ženskog identiteta i društvenih stereotipa, posebno rodnih i materinskih uloga. Inspiraciju crpim iz tradicionalne ženske kreativnosti na Balkanu, posebno tradicionalnog veza sa porukama. 

Tekstil sam počela da koristim kao materijal za rad, jer sam ga smatrala ženskim materijalom. Žene u ovim krajevima su svoju kreativnost najviše izražavale kroz tekstil, bez mogućnosti da postanu javno vidljive. Meni najznačanija serija radova, kojoj sam najduže bila posvećena su Savjeti. 123 Volim da koristim humor u svojim slikama, jer mi on olakšava da na ironičan način prikažem da svaki savjet nije uvijek dobronamjeran, te da nerijetko može imati suprotan ishod, iako se upućuje kao garant univerzalne sreće.

Moji radovi nisu samo nastajali iz mojih iskustva. Osim svojoj umjetničkoj praksi, paralelno sam bila posvećena aktivističkom djelovanju u društvu, često radeći u Sigurnim kućama za žene žrtve nasilja, te različitim ženskim udruženjima. Rad Ja se straha bojim 4 nastao je upravo iz iskustva rada u Sigurnoj kući. Fokusiram se na tišinu u prostoru, beščujnost i nevidljivost žena u njihovom domu. 56

U serijama fotografija, pak, pozicioniram sebe kao centralnu figuru i koristim svoje tijelo za prenošenje poruka. Kritički pristupa, pitanjima rodnih uloga i materinstva kroz provokaciju i humor.

Instalacije poput “Kuća” i “Anatomija ženskih osjećaja” analiziraju složen odnos između društva i svakodnevnog života žena. “Kuća” 7 se bavi privatnim aspektima rodnih odnosa unutar jedne porodice, jasno pokazujući da je stub porodice narušen ako je narušen odnos muškarca i žene. U  “Anatomiji ženskih osjećaja” predstavljam delikatne i intimne misli žena starije dobi, a izdvojeni fragmentni razgovora koje sam obavila sa njima jasno pokazuju transgeneracijski karakter perpetuacije patrijahata.8 Rečenice vezem na kuhinjske krpe i izlažem ih postavljene na štrik, koji svojom formom diktira kretanje publike kroz galerijski prostor.9  

Kroz svoj rad problematiziram i položaj žena umjetnica, istražujući kako društvene i političke promjene utiču na ženski identitet i uloge. Moja umjetnička izražavanja često evociraju sjećanja na djevojačke ručne radove i teme vezane za dom, naglašavajući tipične ženske kreativne potencijale unutar tradicionalnog patrijarhalnog okvira života na Balkanu.

Ponukana suradnjom sa jednim ženskim udruženjem, zajedno sa Borisom Glamočaninom kreiram rad “Ljubija ubija”, koji istražuje zaboravljene i marginalizirane zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno fokusirajući se na malo rudarsko naselje Ljubija.10 Funkcionišući kao umjetnički poziv na akciju, ovaj rad čini vidljivim društvene probleme i siromaštvo koji su karakteristični za ovo područje, naročito nakon rata. Dokumentirajući svakodnevni život, kroz različite umjetničke forme – fotografiju, instalaciju i crtež – prikazujemo položaj i borbu ljudi ostavljenih na margini društva.1112 Fotografije dokumentiraju njihove svakodnevne aktivnosti, dok instalacije pružaju dublji uvid u njihove borbe i izazove. Crteži, s druge strane, pokušavaju zabilježiti emotivni aspekt života u Ljubiji, prikazujući ljudske emocije i interakcije. Vođeni idejom da društvene probleme ove zajednice učinimo vidljivijima široj javnosti, koristimo moć umjetnosti da podstakne solidarnost, te marginalizirane i zaboravljene članove našeg društva stavi u fokus kolektivne brige.

Tekst je napisan u konsultaciji s Adnom Muslija (2024).

1Sandra Dukić, iz serije Svjeti, 2006.
2Sandra Dukić, iz serije Svjeti, 2006.
3Sandra Dukić, iz serije Svjeti
4Sandra Dukić, iz serije Ja se straha bojim, 2006. 
5Sandra Dukić, iz serije Ja se straha bojim, 2012. 
6Sandra Dukić, iz serije Ja se straha bojim, 2012. 
7Sandra Dukić, Kuća, 2012. 
8Sandra Dukić, iz serije Anatomija ženskih osjećaja, 2014.
9Sandra Dukić, iz serije Anatomija ženskih osjećaja, 2014.
10Sandra Dukić, iz serije Ljubija ubija, 2011.
11Sandra Dukić, iz serije Ljubija ubija
12Sandra Dukić, iz serije Ljubija ubija, 2011.