Gordana Kuč

— born in 1970 in Ivangrad, she earned her Bachelor’s (1993) and Master’s (2002) degrees in painting from the Faculty of Fine Arts in Cetinje. She is currently a PhD candidate in New Media at the Faculty of Fine Arts, University of Arts in Belgrade. A member of the Association of Fine Artists of Montenegro since 1994, her practice spans painting, drawing, installations, objects, collages, and their hybrid combinations. She has exhibited widely in solo and group shows across Slovenia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, North Macedonia, France, Austria, Switzerland, the Netherlands, Egypt, China, and beyond (Ljubljana, Sarajevo, Novi Sad, Skopje, Belgrade, London, Paris, Vienna, Zurich, Geneva, Utrecht, Cairo, Beijing). A recipient of numerous awards, her works reside in museums, galleries, and private collections. Alongside her artistic practice, she has served as an advisor and curator for Montenegro’s Ministry of Culture and the Center for Contemporary Art of Montenegro.

Striving to diverge from traditional thought and artistic expression, I choose themes, models, and techniques with limited mainstream application and underrecognized potential. Alternative paths, alongside independence from galleries, media, and accolades, create a platform for research aimed at personal and collective emancipation and freedom. I explore themes along the axis of identity–gender–sexuality in relation to space and time, shaped through installations, objects, and collages using diverse materials, media, and languages.

In my early career, I sought to reimagine the gallery space as an unpredictable, unrepeatable artwork, a plastic-visual whole that, through synergy with artistic intervention, expands its original intent. I aimed for the viewer to assume an active role, experiencing the work anew while actualizing it through their presence. One such interactive installation was Travel Notes (1997)1, created for the Cetinje Biennale of Contemporary Art. Viewers walked through a spiral of drawings, leaving footprints in sand/soil integral to the work. Later pieces like Diaries on Display (2004)23, Intervals (2006), The Time is Now, and Intervals II (2010)4 continued this dialogue.

For years, my research fixated on materials embodying temporal transience, using mold and dust from my studio as primary mediums, tracing time’s imprint on art itself. This inquiry persisted until 2015, paralleling my daughter’s maturation into womanhood, when new personal experiences redirected my focus to the complexities of female sexual autonomy. Confronting my own crises as a mother and woman, I turned to themes of identity formation and female experience within specific cultural contexts. My work critiques deeply patriarchal societies where intergenerational transmission of “appropriate” models of femininity and sexuality perpetuates shame and repression. The realization that I, too, risked imposing learned behavioral patterns onto my daughter sparked works like I Am Someone Else (2017)5, New Connections (2020)6, How We Become What We Are Not (2022)8, Shaped by the Other, You Can Be Anything You Want (2023), and On the Path to Freedom (2024)9. These pieces grapple with questions: What distinguishes womanhood from femininity? Where does transformation begin? Does societal pressure aim to modify or erase us? Do I permit myself to inhabit womanhood fully?

To realize these ideas, I employ mass-produced feminine objects: erotic clothing, corsets, stockings, lingerie, artificial nails, and items from adult shops—foregrounding selection and recombination over traditional craftsmanship. By displaying forms of discomfort and intimacy deemed taboo or shameful in patriarchal frameworks, and through acts of personal identification, I critique sociocultural norms that demand transformation and collective emancipation.


Text written in collaboration with Ana Ivanović.

1Image: Gordana Kuč, Travel Notes, 1997, Plavi dvorac, Cetinje. Courtesy of the artist and Plavi dvorac, Cetinje

2Image: Gordana Kuč, Diaries on Display, 2004, Cetinje Biennale, Bogdanov kraj Old Prison, Cetinje. Courtesy of the artist and the Cetinje Biennale, Bogdanov kraj Old Prison

3Image: Gordana Kuč, Diaries on Display, 2004, Cetinje Biennale, Bogdanov kraj Old Prison, Cetinje. Courtesy of the artist and the Cetinje Biennale, Bogdanov kraj Old Prison

4Image: Gordana Kuč, Intervals II, 2010, CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje. Courtesy of the artist and CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje

5Image: Gordana Kuč, I Am Someone Else, 2017, CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje. Courtesy of the artist and CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje

6Image: Gordana Kuč, New Connections, 2020, perforated black scarves, CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje. Courtesy of the artist and CGU Miodrag Dado Duric, Cetinje
(Note: Fixed "MIodrag" → "Miodrag")

7Image: Gordana Kuč, How We Become What We Are Not, 2022. Courtesy of the artist

8Image: Gordana Kuč, On the Path to Freedom, 2024, paper, acrylic, plastic, 40x30x10cm. Courtesy of the artist

9Image: Gordana Kuč, NonEmergence, 2013. Courtesy of the artist

10Image: Gordana Kuč, Return Paths, 2018, Modern Gallery, Podgorica. Courtesy of the artist and the Modern Gallery, Podgorica

— rođena 1970. Diplomirala je (1993) i magistrirala (2002) slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Doktorand je Univerziteta umetnosti u Beogradu – Fakulteta likovnih umetnosti, na odsjeku za Nove medije. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1994. Njen umjetnički rad podrazumijeva korišćenje više medija od slikarstva i crteža do instalacija, objekata i kolaža i njihovih kombinacija. Izlagala je na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Ljubljana, Sarajevo, novi Sad, Skoplje, Beograd, London, Pariz, Beč, Cirih, Ženeva, Utreht, Kairo, Peking…). Dobitnica je više nagrada za svoje stvaralaštvo, a njena djela nalaze se brojnim muzejskim i galerijskim, kao i u privatnim kolekcijama. Pored umjetničkog, bavila se i savjetodavnim i kustoskim radom u okviru Ministarstva kulture Crne Gore i Centra savremene umjetnosti Crne Gore.

Težeći da napravim otklon od tradicionalnog mišljenja i tradicionalnog umjetničkog izražavanja, biram teme, modele i tehnike koji nemaju široku primjenu, a čiji dometi nisu dovoljno vidljivi. Sporedni putevi, kao i nezavisnost od galerija, medija i priznanja, stvaraju platformu za istraživanja čiji su ciljevi lična/kolektivna emancipacija i sloboda. Istražujem teme koje se kreću na relaciji identitet − rod − pol u odnosu na prostor i vrijeme, oblikovane u formi instalacija, objekata i kolaža, koristeći različite materijale, medije i jezike.

Na samim počecima svog umjetničkog djelovanja pokušavala sam da galerijski prostor osmislim kao jedan umjetnički rad, nepredvidljiv i neponovljiv, kao plastično-vizuelnu cjelinu koja u sinergiji s umjetničkom intervencijom proširuje prvobitnu namjeru. Željela sam da posmatrač ima aktivnu ulogu i doživi novo iskustvo, a da svojim prisustvom aktuelizuje sami rad. Jedna od takvih interaktivnih instalacija bio je i rad „Zapisi sa putovanja”1, realizovan 1997. godine, u okviru Cetinjskog bijenala savremene umjetnosti. Posmatrač je prolazio kroz unutrašnjost spiralno postavljenih crteža, ostavljajući tragove svojih stopala po pijesku/zemlji, koja je činila sastavni dio rada. Zatim „Dnevnici na uvid” (2004)23, „Intervali” (2006), „The time is now” i „Intervali II” (2010)4.

Moja umjetnička istraživanja dugo su preokupirala traganja za materijalima koji prikazuju prolaznost vremena − korišćenje buđi i prašine sopstvenog ateljea kao osnovnih materijala za realizaciju ideje, istraživanje tragova vremena na umjetničkm radu. Ta istraživanja su trajala sve do 2015. godine, uporedo s odrastanjem moje kćerke, odnosno s njenim sazrijevanjem kao žene, kada novo lično iskustvo otvara nova polja i usmjerava moja istraživanja na problematiku sloboda ženske seksualnosti. Suočavanje s vlastitim krizama i previranjima kao majke i kao žene usmjeravalo je moje umjetničko istraživanje prema temama vezanim za formiranje identiteta, iskustva žene u specifičnom kulturološkom okruženju. Riječ je o duboko patrijarhalnom društvu u kojem se dešava transgeneracijsko prenošenje matrica i modela „podobnih“ ponašanja djevojaka i žena po pitanju ženstvenosti i seksualnosti, koje je nerijetko praćeno izazivanjem srama i stida.

Osviješćenje težnje da naučeni model ponašanja prenesem na kćerku, rezultiralo je serijom radova kao što su: „Ja je neko drugi“, 20175, zatim „Nove veze“, 20206, „Kako postajemo ono što nismo”, 20227, „Oblikovanje prema drugom”, „Možeš biti sve što želiš”, 2023, “Na putu slobode” 2024. godine8. Pitanja koja sam obrađivala su: Koja je razlika između žene i ženskog? Gdje je tačka transformacije? Da li pritisak okruženja ima za cilj da nas modifikuje, transformiše? Dozvoljavam li sebi da budem žena? Za realizaciju ovih ideja koristila sam tipično ženske predmete masovne proizvodnje, kao što su erotska odjeća, korseti, steznici, mrežaste čarape, donji veš, umjetni nokti, kao i razne predmete kupljene u erotskim šopovima, gdje umjetnički čin nije usmjeren na stvaranje umjetničkog djela već na izbor predmeta, na povezivanje različitih fragmenata gotovih predmeta, čime se stvara oblik likovnog djela. Prikazivanjem neke vrste nelagode i intime, koja je nepoželjna ili sramotna u poimanju patrijarhalne zajednice, kao i činom lične identifikacije, zapravo želim uputiti kritiku društvenim i kulturnim normama, koje se moraju mijenjati i tražiti put ka kolektivnoj emancipaciji.

1
Foto: Gordana Kuč, Zapisi sa putovanja, 1997, Plavi dvorac, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i Plavog dvorca, Cetinje.


2Foto: Gordana Kuč, Dnevnici na uvid, 2004, Cetinjsko bijenale, Bogdanov kraj – Stari zatvor, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i Cetinjskog bijenala, Bogdanov kraj – Stari zatvor.


3Foto: Gordana Kuč, Dnevnici na uvid (detalj), 2004, Cetinjsko bijenale, Bogdanov kraj – Stari zatvor, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i Cetinjskog bijenala.


4Foto: Gordana Kuč, Intervali II, 2010, CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje.


5Foto: Gordana Kuč, Ja je neko drugi, 2017, CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje.


6Foto: Gordana Kuč, Nove veze, 2020, perforirane crne marame, CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i CGU Miodrag Dado Đurić, Cetinje.


7Foto: Gordana Kuč, Kako postajemo ono što nismo, 2022. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.


8Foto: Gordana Kuč, Na putu slobode, 2024, papir, akril, plastika, 40x30x10 cm. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.


9
Foto: Gordana Kuč, Nenastajanje, 2013. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice.


10Foto: Gordana Kuč, Putevi povratka, 2018, Moderna galerija, Podgorica. Ustupljeno ljubaznošću umjetnice i Moderne galerije, Podgorica.