Adelisa Selimbašić
– b. 1996. in Karlsruhe. Adelisa is an Italian-Bosnian artist living and working in Milan, and New York. She graduated in Visual Arts from the Academy of Fine Arts in Venice, Italy. in a cultural and artistic context that has influenced and continues to influence her work. She has participated in numerous group exhibitions, including Parole di pelle at Villa Ottelio Savorgnan; Frammenti da lontano, at Mazzoli Gallery; Un segreto per pochi- recognizing oneself inside a portrait at ArchiVitali. Adelisa Selimbašić has also collaborated with various institutions and magazines, including Posh Magazine, for which she produced an editorial video on the FW22 collections. Her works are in several private and institutional collections, including those of Oliviero Falconi, Lorenzo Spinelli, Ernesto Esposito, and Soho House. Adelisa Selimbašić’s works have received recognition and awards, including the Finalist Combat Prize, the Finalist Carnello Prize, and the Finalist Sunny Art Prize London.
I grew up in Italy since I was four, but both of my parents are Bosnian. I often go back to Bosnia and feel deeply connected to it. For a while, I lived a very nomadic life, and that experience is central to my artistic research. I’m always fascinated by how the creative process shifts in different cultural environments, yet my main subject remains the same: the body.
I believe the body is a powerful tool of communication—the most innocent and unfiltered one we have left. From a young age, we learn to hide our emotions and control our facial expressions, but the body speaks in a different, unconscious, and uncontrollable way. That’s why I see it as the most honest form of expression.
I’ve noticed that what draws me to a person first is the way they occupy space and carry themselves. Eye contact usually comes later—it implies a kind of closeness—but something has to attract us first. For me, that something is posture, the body itself. It reveals so much about a person’s character, even before words are exchanged.
Through my work, I explore themes of human connection, identity, and the complexity of femininity. I aim to create a world where the feeling of inadequacy doesn’t exist—where instead, there’s space for acceptance and the celebration of individuality. I focus on seemingly small details—piercings, tattoos, nail polish—because they tell stories, capturing the essence of everyday life1.
The faces remain hidden, creating a sense of ambiguity that invites a more personal and intimate perception. This intentional disorientation encourages the viewer to pause and reflect. In my paintings, projected shadows move in different and contrasting directions, as if each figure belongs to a different place or time—or maybe, as if multiple temporal dimensions overlap. The scenes feel dreamlike, with bodies floating into one another, merging into a whole2. By layering figures, I move beyond realistic representation and into a more abstract composition, like in Beate. It’s about bodies with other bodies3.
I create a sense of suspended time—where it’s unclear whether something is happening, has already happened, or is yet to happen. This is evident in Anda e Rianda, where you can’t tell if the person is putting on or taking off a bra4. This kind of ambiguity adds both irony and subtle eroticism, without explicit references to sexuality. The bodies in my work are gentle, soft, innocent—almost maternal.
Also, I have a deep connection to colours—they help me focus on details, especially. When you step closer to the canvas, you realize that what seems like a single tone is actually a blend of different colours, layered to reflect how skin absorbs and reflects light, constantly shifting in intensity. It’s never just one color5. That’s why, from a technical perspective, I’m exploring ways to merge multiple colours seamlessly, allowing them to melt into each other to bring the skin to life as for example in the work Prima di gattonare devi camminare6.
Lately, my work has shifted towards a more three-dimensional, sculptural dimension. This isespecially evident in my recent screens Dust Bunny7 and I Love People, where the bodies represented actually occupy the viewer’s space, dividing and redefining it. This approach invites the viewer to do more than just look at the work—they engage with it by moving around it, exploring it, even embracing it with their own body. This creates a true, physical relationship between the viewer and the piece.
The text was written in consultancy with Adna Muslija (2025).
1Adelisa Selimbašić, Costellata, Oli on canvas, 45x35cm, 2024, Courtesy: TheArtist and z2o, SaraZanin, photo by: DarioLasagni.
2Adelisa Selimbašić, Doppie Punte, Oil on canvas, 160x100cm, 2024, Courtesy: TheArtist and z2o, SaraZanin; Photo: Roberto Apa.
3Adelisa Selimbašić, Le Assenti, 2024, oli on canvas, 200x200cm.
4Adelisa Selimbašić, Anda e Rianda, Oil on canvas, 30x40, 2024, Courtesy: TheArtist and z2o, SaraZanin; Photo: Roberto Apa.
5Adelisa Selimbašić, Detto Fatto, Oli on canvas, 40x30 cm, Courtesy: TheArtist and z2o,SaraZanin; Photo: Dario Lasagni.
6Adelisa Selimbašić, Prima di camminare devi gattonare, Oil on canvas, 200x300 cm, 2024, Courtesy: TheArtist and z2o, SaraZanin; Photo: Roberto Apa.
7Adelisa Selimbašić, Dust Bunny, Painted Screen Oil On Canvas, 180x250 cm, Courtesy: TheArtist, and z2o, SaraZanin: Photo: Roberto Apa.
– r. 1996. u Karlsruheu. Adelisa je italijansko-bosanska umjetnica koja živi i radi u Milanu i New Yorku. Diplomirala je vizuelne umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, Italija, u kulturnom i umjetničkom kontekstu koji je oblikovao i nastavlja oblikovati njen rad. Učestvovala je na brojnim grupnim izložbama, uključujući Parole di pelle u Villi Ottelio Savorgnan, Frammenti da lontano u galeriji Mazzoli i Un segreto per pochi – recognizing oneself inside a portrait u ArchiVitali. Sarađivala je s različitim institucijama i magazinima, uključujući Posh Magazine, za koji je producirala urednički video o FW22 kolekcijama. Njezina djela nalaze se u nekoliko privatnih i institucionalnih kolekcija, uključujući kolekcije Oliviera Falconija, Lorenza Spinellija, Ernesta Esposita i Soho Housea. Dobila je priznanja i nagrade, među kojima su Finalist Combat Prize, Finalist Carnello Prize i Finalist Sunny Art Prize London
Odrasla sam u Italiji, gdje sam živjela od svoje četvrte godine, ali su oba moja roditelja Bosanci. Često se vraćam u Bosnu i osjećam duboku povezanost s njom. Dugo sam živjela nomadskim načinom života, a to iskustvo je ključno za moje umjetničko istraživanje. Uvijek me fascinira kako se kreativni proces mijenja u različitim kulturnim sredinama, ali moj glavni motiv ostaje isti – tijelo.
Vjerujem da je tijelo snažan komunikacijski alat – najneviniji i najnefiltriraniji koji nam je preostao. Od malih nogu učimo skrivati emocije i kontrolirati izraze lica, ali tijelo govori na drugačiji, nesvjestan i nekontroliran način. Zato ga vidim kao najiskreniji oblik izražavanja.
Prvo što me privuče kod neke osobe jeste način na koji zauzima prostor i nosi se sa sobom. Kontakt očima obično dolazi kasnije – on podrazumijeva određenu bliskost – ali nešto nas prvo mora privući. Za mene je to držanje tijela, samo tijelo. Ono otkriva mnogo o karakteru osobe, čak i prije nego što se razmijene riječi.
Kroz svoj rad istražujem teme ljudske povezanosti, identiteta i kompleksnosti ženstvenosti. Težim stvaranju svijeta u kojem osjećaj neadekvatnosti ne postoji – svijeta u kojem umjesto toga postoji prostor za prihvatanje i slavljenje individualnosti. Fokusiram se na naizgled male detalje – piercinge, tetovaže, lak za nokte – jer oni pričaju priče i hvataju suštinu svakodnevnog života1.
Lica ostaju skrivena, stvarajući osjećaj dvosmislenosti koji poziva na ličniju i intimniju percepciju. Ova namjerna dezorijentacija potiče posmatrača da zastane i razmisli. Na mojim slikama, projektovane sjene kreću se u različitim i kontrastnim smjerovima, kao da svaka figura pripada drugom mjestu ili vremenu – ili možda kao da se preklapaju različite vremenske dimenzije. Scene djeluju sanjivo, s tijelima koja se stapaju jedno u drugo, spajajući se u cjelinu2.
Slojevitim komponovanjem figura izlazim iz okvira realističkog prikazivanja i ulazim u apstraktniju kompoziciju, kao u radu Beate. Radi se o tijelima s drugim tijelima3.
Stvaram osjećaj suspendiranog vremena – gdje nije jasno događa li se nešto, je li se već dogodilo ili tek treba da se dogodi. Ovo je vidljivo u radu Anda e Rianda, gdje nije jasno da li osoba oblači ili skida grudnjak4. Ova vrsta dvosmislenosti dodaje i ironiju i suptilnu erotiku, bez eksplicitnih referenci na seksualnost. Tijela u mom radu su nježna, mekana, nevina – gotovo majčinska.
Također, imam duboku povezanost s bojama – pomažu mi da se fokusiram na detalje. Kada se približite platnu, shvatite da ono što izgleda kao jedna boja zapravo predstavlja spoj različitih nijansi, slojevitih tako da odražavaju način na koji koža upija i reflektira svjetlost, stalno mijenjajući intenzitet. Nikada nije samo jedna boja5. Zato, sa tehničke strane, istražujem načine da neprimjetno sjedinjavam više boja, dopuštajući im da se tope jedna u drugu kako bi koža na mojim slikama oživjela, kao što je slučaj u radu Prima di gattonare devi camminare6.
U posljednje vrijeme, moj rad se kreće prema trodimenzionalnijoj, skulpturalnoj formi. To je posebno vidljivo u mojim recentnim radovima Dust Bunny7 i I Love People, gdje tijela koja prikazujem zapravo zauzimaju prostor posmatrača, dijeleći i redefinišući ga. Ovaj pristup poziva posmatrača da učini više od samog gledanja – da se kreće oko rada, istražuje ga, pa čak i da ga obuhvati vlastitim tijelom. Tako nastaje istinska, fizička relacija između posmatrača i djela.
Tekst je napisan u konsultaciji s Adnom Muslija (2025).
1Adelisa Selimbašić, Costellata, ulje na platnu, 45x35 cm, 2024, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin, foto: Dario Lasagni
2Adelisa Selimbašić, Doppie Punte, ulje na platnu, 160x100 cm, 2024, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin; foto: Roberto Apa
3Adelisa Selimbašić, Le Assenti, ulje na platnu, 200x200 cm, 2024
4Adelisa Selimbašić, Anda e Rianda, ulje na platnu, 30x40 cm, 2024, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin; foto: Roberto Apa)
5Adelisa Selimbašić, Detto Fatto, ulje na platnu, 40x30 cm, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin; foto: Dario Lasagn
6Adelisa Selimbašić, Prima di camminare devi gattonare, ulje na platnu, 200x300 cm, 2024, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin; foto: Roberto Apa
7Adelisa Selimbašić, Dust Bunny, oslikani paneli, ulje na platnu, 180x250 cm, ljubaznošću umjetnice i z2o, SaraZanin; foto: Roberto Apa
